Engleski
CN
86-573-88890126
Folija od polivinil klorida (PVC) vrsta je plastične folije koja se obično koristi za pakiranje raznih proizvoda, uključujući prehrambene proizvode, medicinske potrepštine i robu široke potrošnje. Iako PVC folija ima nekoliko poželjnih svojstava, kao što su fleksibilnost, izdržljivost i niska cijena, postoji zabrinutost zbog potencijalne prisutnosti štetnih kemikalija ili toksina u ovom materijalu.
Jedna od glavnih briga u vezi s PVC folijom je moguća prisutnost ftalata. Ftalati su skupina kemikalija koje se dodaju PVC proizvodima kako bi se povećala njihova fleksibilnost i trajnost. Međutim, pokazalo se da određene vrste ftalata, kao što su di (2-etilheksil) ftalat (DEHP) i dibutil ftalat (DBP), imaju štetne učinke na zdravlje, posebice na reproduktivno zdravlje i razvoj. Ovi ftalati mogu iscuriti iz PVC folije i kontaminirati hranu ili proizvod s kojim dolaze u kontakt.
Provedeno je nekoliko studija kako bi se ispitala prisutnost ftalata u PVC foliji. Jedna studija objavljena u časopisu "Food Additives & Contaminants" analizirala je različite materijale za pakiranje hrane, uključujući PVC foliju, na prisutnost ftalata. Studija je pokazala da su ftalati otkriveni u svim testiranim uzorcima PVC folije, a DEHP je najčešće detektirani ftalat. Ovi nalazi sugeriraju da PVC folija doista može sadržavati štetne ftalate, koji potencijalno mogu migrirati u hranu ili druge proizvode.
Druga potencijalna zabrinutost u vezi s PVC folijom je prisutnost monomera vinil klorida (VCM). VCM je otrovna tvar koja se koristi u proizvodnji PVC-a. Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) klasificirala ga je kao poznati kancerogen za ljude. Iako se VCM obično uklanja tijekom procesa proizvodnje, još uvijek postoji mogućnost prisutnosti zaostalog VCM-a u PVC foliji.
Nadalje, proizvodnja PVC folije može uključivati upotrebu drugih kemikalija i aditiva koji mogu predstavljati zdravstveni rizik. Na primjer, olovni stabilizatori su se kroz povijest koristili u proizvodnji PVC-a, ali je njihova upotreba bila ograničena ili zabranjena zbog njihove toksičnosti. Međutim, postoji mogućnost da tragovi olova ili drugih štetnih dodataka još uvijek budu prisutni u PVC foliji.
Važno je napomenuti da potencijalni zdravstveni rizici povezani s PVC folijom ovise o različitim čimbenicima, kao što su specifična formula folije, trajanje i razina izloženosti te osjetljivost pojedinca. Regulatorne agencije, kao što su Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) i Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA), uspostavile su smjernice i propise za ograničavanje prisutnosti štetnih kemikalija u materijalima za pakiranje hrane, uključujući PVC foliju.
Za ublažavanje potencijalnih rizika povezanih s PVC folija , razvijeni su alternativni materijali za pakiranje. Na primjer, polietilenska (PE) folija i polipropilenska (PP) folija sve se više koriste kao alternativa PVC foliji u pakiranju hrane. Ovi se materijali smatraju sigurnijima i imaju manji rizik od ozljeda štetnih kemikalija.
Zaključno, PVC folija može sadržavati štetne kemikalije ili toksine, poput ftalata i monomera vinil klorida. Te su tvari povezane s različitim štetnim učincima na zdravlje. Međutim, prisutnost i potencijalni rizici ovih kemikalija ovise o različitim čimbenicima. Važno je da regulatorne agencije, proizvođači i potrošači budu svjesni ovih potencijalnih rizika i da poduzmu potrebne mjere opreza kako bi smanjili izloženost štetnim tvarima. Treba razmotriti alternativne materijale za pakiranje kako bi se smanjili mogući zdravstveni rizici povezani s PVC folijom.
